Čija je ova naša zemlja

Napisao/la PLS on . Napisano u Novosti


Vječito pitanje ljudi našeg grada je podjela poljoprivrednog zemljišta bivšeg PIK-a „Neretva“ koji se nalazi na području grada, navelo me je da se pozabavim ovim problemom. Svaka vlast do sada je aktivirala ovaj problem samo pred izbore i mazala svojim građanima oči, za glas više. Da je to tako moći ćete vidjeti što su gradonačelnici našeg grada radili da se zemljište ne podijeli, tko je domicilan, a tko nije, zašto predsjednici Gradskog vijeća nikad nisu stavili tu točku na dnevni red.

Zašto nikad nije došlo do podjele neretvanske doline u vlasništvu grada Ploča, zato što Neretvani vladaju, i smatraju da je to njihova djedovina jer tu im je nekada djed vezao trupu. Vidjeti ćete tko se trudio da dođe do podjele poljoprivrednog zemljišta i po kojim kriterijima, zašto na naše dopise policija nije zaštitila trajne nasade i na uzurpacije državnog zemljišta nije reagirala. Ali prije sagledavanje ovog problema prisjetimo se čovjeka koji je promijenio izgled i deltu Neretve i obogatio onaj isti narod koji ga je gađao jajima i uvredama koje je barba Luka poticao na prosvjede koncem šezdesetih godina prošlog stoljeća. U jeku Domovinskog rata barba Luka postavlja svoga metkovca, Jambu, čovjeka od povjerenja sa kojim će zauzeti cijelu dolinu Neretve i obrati mandarine prije Vojvode Šešelja i bratski ih podijeliti.      

 Glavni pokretač i inicijator ovog projekta važnog za razvoj regije nije arhitekt, već inteligentni i odlučni umirovljeni časnik i ratni heroj Stanko Parmać. Rođen je u Opuzenu 1913.godine, u poljodjelskoj obitelji. Osnovnu školu završio je u Opuzenu, Građansku u Metkoviću, a Učiteljsku u Šibeniku. Poslije završetka Učiteljske škole,1935 godine,povezao se sa radničkim pokretom na jugu Hrvatske,gdje je radio kao učitelj do početka 1941 godine. Početak drugog svjetskog rata zatekao ga je u Čapljini gdje je služio vojni rok, pobjegao je u Opuzen pa na Dugi Otok gdje se priključuje partizanskim odredima Dalmacije. Kao načelnik dalmatinske brigade i zapovjednik XIX. divizije NOV-a predvodio je svoju vojsku od Dalmacije preko Knina i Like, da bi na kraju rata oslobodio Rijeku od Njemačkog okupatora. Parmać se kao komandant isticao točnom procjenom situacije, smjelošću u rukovođenju jedinicama i iznimnom upornošću. Uživao je veliki ugled kod boraca i rukovodećeg kadra. Nakon rata odlazi u Lenjingrad gdje završava Višu vojno-pomorsku akademiju. U ljeto 1948. godine, kada je izbio sukob sa Staljinom, vratio se u zemlju. Tada postaje načelnik Vojno-pomorske škole u Divuljama. Proglašen je narodnim herojem 27.studenog 1953. godine. Tu dolazi u konflikt sa višim časnikom Brankom Mamulom te odlazi u prisilnu mirovinu, te se 1959. godine vraća u rodni kraj, Donju Neretvu sa ciljem da radi na meliorizaciji postojećih močvara u cilju stvaranja boljih životnih uvjeta tamošnjeg stanovništva.

Stanko Parmač nije imao nikakvog agronomskog znanja, ali 31.prosinca 1959. godine osniva Poljoprivredno-industrijski kombinat „Neretva“ u Opuzenu gdje je dužnost direktora obnašao sve do 1976. godine. Sve počinje inicijativom i ugovorom sa organizacijom Ujedinjenih Naroda FAO o projektiranju i izgradnji melioracijskog sustava delte rijeke Neretve. Od države je dobio 13 milijardi dinara, od kojih je sa 60% iznosa isplatio FAO-u za građevinske radove na izgradnji sistema za obranu od poplava-nasipa duž Velike i Male Neretve u Opuzenu i na ušću. Prva brazda otvorena je u jesen 1971. Stanko Parmać je radi unapređenja uzgoja agruma birao i okupljao priznate domaće i svjetske stručne eksperte za uzgoj agruma. Koncem 1961. godine američki stručnjak za agrume dr. Guy Adriance sa ing. Franjom Tabianom na području donje Neretve u Opuzenu daje inicijalna pravila za planiranje teritorija i pripremu tla, te jasne smjernice za razmake sadnje, zaštitu nasada od vremenskih neprilika, te pravilno navodnjavanje nasada. Nakon sklapanja ugovora sa organizacijom FAO te tijekom izrade projekta „Opuzen-Ušće“, 1963. prof.dr. A.D.Aleksandov iznio je preporuke i prijedloge koji su postali putokaz daljnjeg napretka uzgoja agruma u dolini Neretve koje su se odnosile na uvoz novih ranih sorti japanskih mandarina i drugog južnog voća, te na jasnu i potrebnu zaštitu nasada od zime sadnjom biljnih vrsta otpornih na hladnoću eukaliptus, čempres, bambus, lovor koji se sade paralelno sa poljoprivrednim kulturama. Ovi jednostavni i logični elementi regulacije teritorija rezultiraju novim i drugačijim mjestom, inspirativnim krajolikom. Poslije odlaska iz PIK-a „Neretva“ i Opuzena odlazi u Split gdje i umire 3.ožujka 1982 godine. Na dan grada Opuzena 3.kolovoza 2012 godine, posthumno mu je dodijeljena nagrada za životno djelo , jer je projektom melioracije neretvanskih močvara stvorio plodno tlo za uzgoj voća. Stanko Parmać je u ovom kontekstu bio pozitivna osoba, što se ne može reći za njegovo djelovanje u drugom svjetskom ratu kao zapovjednik raznih postrojbi, a posebno XIX divizije NOV-a. Mada pročelnik za kulturu grada Rijeke Ivan Šarer, suosnivač nezavisnog kazališta „Trafik“ i dugogodišnji član grupe „LET 3“, kaže da njegov djed Stanko Parmać imao snažan pečat u njegovu odgoju. Tema je podjela poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu grada Ploča, pa ćemo o PIK-u „Neretva“ i problemima koji su se desili za vrijeme i poslije Domovinskog rata. Problemi u poljoprivrednom industrijskom kombinatu (PIK-u) Opuzen najviše su izašli u javnost 1993.-94. godine,zbog jagme velikih igrača za zemlju iz osobne koristi, išlo je i u prilog to što je još uvijek dosta branitelja bilo na terenima južnog bojišta i ni oni kao ni ostali stanovnici neretvanskoj doline nisu znali što se dešava u svezi PIK-a.      

U tom međuprostoru lopovluka i domoljublja, najbolje se snašao barba Lukin pionir Stipe Gabrić – Jambo koji se u tom razdoblju obogatio i usput uništio mnoga poduzeća u našem okruženju. Tako se 1.veljače 1996. godine sklapa ugovor o poslovno-tehničkoj suradnji između NERETVE d.d. Opuzen i direktora Tomislava Filipovića sa JAMBO d.o.o. Metković i direktora Bože Gabrića. Želja direktora Tomislava Filipovića ovim ugovorom je bila da se sačuva PIK od daljnje devastacije, ostanak radnika i da se pričeka da profunkcionira pravna država na ovim prostorima. Ali kako svugdje u Hrvatskoj, po već ispitanom receptu, tako niti šesnaest godina poslije nema pravde u dolini Neretve. Sami ugovor i dodatak ugovoru moći ćete pročitati pod dokumentom. d.1 * (PDF)

Suglasnost ovom sporazumu dao je i predsjednik Fonda za privatizaciju Milan Kovač 15.travnja 1996 godine. d.2*(PDF)

Naša pločanska vlast od samog starta nije bila zainteresirana podijeliti poljoprivredno zemljište u vlasništvu grada. Kao i kad je počeo rat na ovim prostorima nisu imali snage (m..a) uhvatiti se u koštac sa problemima, jer bavili su se sami sobom. Po istom obrascu sada i tada HDZ nije htio „talasati“ svoje birače iz Komina i Rogotina, sve u želji da sačuvaju svoju vlast u gradu odnosno neretvanskim mjesnim odborima. Tema podjele zemljišta uvijek je bila neposredno pred i poslije izbora da pošalju poruku javnosti da se oni bore za ravnopravnost svakog pojedinca i podjelu, a ujedno dozvoljavaju kriminal na području grada svake vrste. Vlast, odnosno HDZ, je omogućila bogaćenje pojedinaca mimo zakona. Tokom 1996. godine uzavrela je želja za zemljom i kod onih koji po tadašnjem zakonu nisu imali pravo, ali spremni su i oružjem braniti ono more i močvaru gdje im je djed vezao trupu prije pola stoljeća. I tako početkom siječnja, točnije 8.01.1997.godine, Kominjani osnivaju svoju udrugu dragovoljaca (UHDDR) mada po važećem zakonu RH to nisu mogli biti, već samo podružnica (ogranak) pločanske udruge. Spisak „kominske“ udruge pročitajte pod d.3* (PDF) i moći ćete vidjeti da ih ima tri puta više nego dragovoljaca na spiskovima ZNG-e i PZO-a zajedno na 14.09. 1991.godine sa područja mjesnog odbora Komin. Vidi se da su bili spremni i oružjem braniti svoje. Članske iskaznice UHDDR-a mogao im je dati Braco Milošević, Velimir Barbir ili ih je netko ukrao iz prostorije udruge što ne bi bilo nemoguće. Eto, sad su imali i papir mada lažni, ali koji im je bio potreban da dođu do (ne) legalnog vlasništva zemlje.

Uz usmenu potporu tadašnje vlasti, Rogotinjani i Kominjani su stupili da podijele zemljište u vlasništvu grada po domicilnosti koju je tadašnji gradonačelnik stalno gurao, jer na natječaj za našu pločansku zemlju mogao se javiti Hrvat iz Pule ili Osijeka. Tu riječ „domicilnost“ smo shvaćali u tom kontekstu, ali oni što su je stalno rabili nisu mislili tako jer domicilno stanovništvo za njih su bili Neretvani (Komin i Rogotin), što znači da ostali stanovnici našeg grada nisu domaći ljudi. Udruga iz Komina i Rogotina imala je par sastanaka da se dogovore o postotku zemljišta koje će pripasti kojem selu, zahtjevi su bili 70% : 30% pa sve do 90% : 10% u korist Kominjana,normalno. Sve je ovo rađeno zbog natječaja kojeg je RH, odnosno DNŽ, raspisala 29.ožujka 1997.godine po Uredbi o mjerilima i postupku osnivanja služnosti plodouživanja („Narodne novine“ broj: 61/96 i 6/97). Isti taj ured, zbog nepravilnosti na svojoj sjednici, održanoj 18.veljače 1998. godine, je donio odluku o poništavanju poziva na natječaj na lokalitetima: Modrić, Jasenska, Glog i Vrbovci . d.4*(PDF)

Uvidjevši mnoge nepravilnosti, dragovoljci i branitelji grada okupljeni u šest udruga konačno se sastaju 9.veljače 1998 godine uz dosta duga uvjeravanja da ako smo znali svi skupa obraniti zemlju valjda ćemo znati očuvati i njome gospodariti. Predsjednici ili predstavnici udruga bili su:

Udruga roditelja poginulih hrvatskih branitelj (URPHB) – Joško Dropulić

Udruga udovica poginulih hrvatskih branitelja (UUPHB) – Sanja Osti

Udruga hrvatskih vojnih invalida Domovinskog rata (UHVIDR) – Ilija Zubčić

Udruga veterana Domovinskog rata (UVDR) – Živko Žderić

Udruga hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata (UHDDR) – M. Milošević

Udruga dragovoljaca hrvatske ratne mornarice (UDHRM) – Ranko Barbir

Prvi put da su braniteljske udruge zajednički i jednoglasno nastupile prema Vladi RH, Ministarstvima, Županiji, poglavarstvu Grada i gradskom Vijeću. Pročitajte naših pet točaka zahtjeva. d.5* (PDF)

Gradska vlast je mirno stajala po strani i čekala što će se desiti u vezi problema poljoprivrednog zemljišta, ali dođe informacija da vlada RH i FBiH razmišljaju o nastavku pregovora o prijedlogu sporazuma kojim se FBiH – a omogućava nesmetan pristup Jadranskom moru i luci Ploče preko zemljišta sad već bivšeg PIK- a Opuzena. Ponovno je na neko vrijeme odgođen ovaj problem, jer ponovno imamo zajedničkog vanjskog neprijatelja, EU,SAD i BiH koji imaju volje uzeti našu zemlju. Da li bi došlo do mobilizacije u gradu i luci Ploče da su globalni vladari udarili rutu pristupa moru preko Pline, P.Blata i Baćine veliko je pitanje???

Grad Ploče digao je prašinu i trebao je , ali niti jednom riječju nisu napali svoju stranku u Zagrebu koja je sve ovo zakuhala i bila neodlučna. d.6* (PDF) Povod okupljanja svih pločanskih udruga sad nije bilo poljoprivredno zemljište, već HDZ-ova prodaja hrvatskog teritorija i luke Ploče. Sa oštrim dopisom koordinacije svih udruga dali smo do znanja vladi u Zagrebu i Pločama da neće ići bez krvi. Pregovori vođeni za ustupanje luke Ploče za nesmetan prolaz kroz Neum nama Pločanima nije bio prihvatljiv i zato smo u dva navrata štrajkali na kapijama luke kao znak upozorenja. U isto vrijeme ista vlada stavlja potpis na dokument koji potvrđuje da se Hrvatska odrekla Velikog i Malog škoja na trasi budućeg Pelješkog mosta, koji nam sada stvaraju probleme. Tada, kao puno puta prije i kasnije, stvar se gurnula pod tepih i ostavljena za neko drugo vrijeme. Temeljito pročitajte naš dopis pa ćete se moći uvjeriti u našu odlučnost, pošten i realan pristup tom problemu.d.7* (PDF)

 Poljoprivrednim problemima vratili smo se 22.travnja 1998. godine sa prigovorom na odluku o poništenje poziva za podnošenje zahtjeva za osnivanje prava na služnost i plodouživanje. U svim našim nastojanjima, da pokušamo riješiti ovaj problem i pomoći socijalno ugroženim braniteljima, gradska uprava nije ni prstom makla da nam pomogne. Uostalom, pročitajte naš dopis Županu, Poglavarstvu grada, Vladi RH, Ministru Poljoprivrede, Ministru Branitelja i Gradskom vijeću Ploča i ništa. d.8* (PDF)   Dana 27.travnja 1998. u službenom listu NN. broj.61 Vlada RH donosi odluku o kriterijima za darovanje poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH hrvatskim braniteljima i to u četiri točke. Odluku braniteljskih udruga Grada Ploča dopunili smo i petom točkom koju smo stavili na prvo mjesto kriterija, a glasila je ovako: pravo prvenstva na iste površine zemljišta imaju zaposlenici PIK-a sa područja Grada Ploča. Sa tim činom smo htjeli zahvaliti radnicima PIK –a za sve što su učinili za razvoj Neretve. Uostalom tko može bolje očuvati okoliš, prirodu i nasade od tih ljudi koji su ih i stvarali. d.9*(PDF)

Na području Grada Ploča, prema podacima Ministarstva poljoprivrede, ima oko 720 ha poljoprivrednog zemljišta, od toga u neretvanskoj dolini 540 ha i u zaleđu 170 ha. Po namještenom natječaju 64 ha dana su u zakup?? Gradonačelnik Ploča Joško Damić, u dopisu ministru poljoprivrede Zlatku Dominikoviću, skida odgovornost sa sebe i grada te je prebacuje na ministarstvo. Mnogi branitelji koji su bili zainteresirani za zakup zemljišta su u tri dana skupili potrebnu dokumentaciju za natječaj za koji su potrošili oko 500 kuna i tako dva puta na dva natječaja. Sramota što su oni opet učinili braniteljima koji su samo htjeli preživjeti i školovati svoju djecu, jer oni su im oteli radna mjesta i poduzeća. Da je naš gradonačelnik imao m..a onda bi on za svoje građane učinio što su učinili gradonačelnici Opuzena i Metkovića. Podjela poljoprivrednog zemljišta tih gradova nije kriminal, jer da je zasigurno bi ga neki sud ukinuo. Kod nas svatko tumači zakone kako mu odgovara pa su tako i ljudi koji su podijelili zemlju u Opuzenu i Metkoviću, po meni, dosta pošteno obavili podjelu.

Kako ne bi bilo pošteno kad je 95% ljudi zadovoljno podjelom, dok se na području grada Ploča spominje isti postotak, ali nezadovoljnih ljudi. I sam natječaj je kasno izvješen na oglasne table gdje je trebao biti. Je li zbog nemara zaposlenika ili možda prije namjera zaposlenika Županijskih ureda i ureda za poljoprivredu da se što manje branitelja javi na natječaj, dok su neki znali i prije objave natječaja. Dokumenti d.10* (PDF) i 11* (PDF) puno govore o tome tko je bio na našoj strani, a tko na njihovoj. Zašto nam ništa nije vrednovano što smo mi pločani napravili u Domovinskom ratu? Zato što vodeći ljudi HDZ-a devedesetih nisu bili sa svojim narodom, a i kako bi oni mogli glorificirati naše akcije kad njih nigdje nije bilo. Tako i sada 6-7 godina poslije oslobađanja Ploča od Jugo-armije, HDZ-ova vlast nije u stanju podijeliti zemljište koje je u vlasništvu našeg grada. Nažalost, Pločani nisu zaslužili vlast kakvu su imali, jer da se pitalo njih početkom rata danas bi Ploče bilo Kardeljevo ili Valjevo na moru. Ovo nije napad na g. Damića već na cijelo Poglavarstvo, Gradsko vijeće, te ustvari na sve stranke koje su činile Gradsko vijeće Ploča, a posebno razočarenje su članovi HSS-a.

Ne znam kako bi opisao dopis Ministra poljoprivrede Zlatka Dominikovića, ali zato vi pokušajte shvatiti što nam je htio reći, jer ovakvih odgovora iz ministarstva i županije bilo je puno. d.12*(PDF)

U tom dopisivanju pločanskih udruga i vlasti dobijamo dopis iz Ureda za imovinsko-pravne poslove Dubrovnik u kojem stoji spisak osoba koje su podnijele zahtjev za povrat zemljišta K.O. Komin – Luke. d.13 * (PDF) Koordinaciju udruga grada Ploča nikada nije zanimalo zemljište koje je nečije vlasništvo pa tako i Luke. Ali zanimljiv je spisak ovih osam osoba koje su dobili od RH u zakup ukupne površine 64,44 ha. Po kojim kriterijima su dobili je ostala nepoznanica, ali sigurno ne po zakonu RH.

Tako i Ured za imovinsko-pravne poslove Dubrovnik i njihova ispostava u Pločama, su sačinili spisak ljudi iz Komina koji su uzurpirali zemljište i koje parcele. Znači, vlast u Pločama, Dubrovniku i Zagrebu je znala za protupravno zauzimanje zemljišta pa opet ništa nisu učinili da profunkcionira pravna država i tako sve do danas. Spisak odražava stanje na dan 16.veljače 1998.godine i danas 14 godina poslije stanje je nepromijenjeno, a koliko je grad Ploče i RH ostala bez prihoda najma prireza, poreza, naknade za šume, vode... Jedan novinar SD objavio je iznos koji je izgubljen u ovom periodu, a on iznosi oko 25.000.000,00 kn.         

Koordinacija udruga proizašlih iz Domovinskog rata, po ko zna koji put, pišemo vladi RH, Ministarstvu poljoprivrede, Ministarstvu branitelja, DNŽ i Gradu Pločama da se zaštite interesi RH i njenih branitelja, te uzurpatore poljoprivrednog zemljišta izbace sa posjeda, te da se inicira postupak darovanja poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH. I za ovaj natječaj javilo se oko 220 branitelja za darovanje državnog zemljišta na području PIK-a Opuzen, K.O. Komin,Plina i Pasičina (NN. Broj 61/ 98 od 27. travnja 1998.godine). Ukupna površina poljoprivrednog zemljišta je oko 720 ha što bi zadovoljilo sve zainteresirane branitelje, s tim da ih dosta nije ni imalo pravo na darivanje zemljišta po kriterijima natječaja i vlade RH. d.14* (PDF) i d.15 * (PDF)

G. Stipi Gabriću–Jambi, gradonačelniku Grada Metkovića, šaljemo zahtjev o trenutnom napuštanju uzurpiranog zemljišta u vlasništvu grada Ploča zbog podjele poljoprivrednog zemljišta hrvatskim braniteljima. Isti dopis je poslan i u DNŽ, vladi RH i poglavarstvu Grada Ploča gdje je i zakazan sastanak sa svim zainteresiranim stranama 4.lipnja 1998 godine u 10.00 sati. d.16*(PDF)

U svojim lažima nastavlja i pročelnik za Imovinsko-pravne poslove županije Ivo Žeravica. Nastavlja umotavati kriterije i prava branitelja, ali nitko da nam u stvarnosti pomogne i zato ne bih komentirao njegov dopis koordinaciji udruga grada Ploča. d.17*(PDF)

Ugovorom između UHDDR-a i DELTE d.d. pokušalo se pomoći braniteljima Rogotina da dođu do samozapošljavanja u svom mjestu. Ali već poznati razlog, dogovor Kominjana i Rogotinjana (90%-10%), doveo je do otezanja i raskola te same podjele zemljišta. Tako zbog miniranja svih dogovora između branitelja i grada nije došlo ni do ove realizacije. d.18*(PDF)

Tako smo 11.lipnja 1998. godine od Ministarstva branitelja i njenog pomoćnika Pere Kovačevića, dobili obavijest da će biti natječaj za darovanje zemljišta biti poništen. Županija i Grad su se puno kasnije oglasili u vezi natječaja. d.19 * (PDF)

Onaj naš dopis g. Gabriću-Jambi od 29.svibnja rezultirao je sastankom u gradu sa predstavnicima poduzeća „Jambo“ doo, članovima poglavarstva,vijećnicima i predstavnicima udruga Grada Ploča. Poduzeće „Jambo“ zastupao je metkovački odvjetnik Stipe Obrvan i mišljenja sam da smo tada napravili dobar ugovor sa Jambom, iznad svega koristan jer nasadi će se sačuvati i neće se devastirati do konačne podjele braniteljima. Ugovor je potpisan u Metkoviću 24.lipnja. d.20*(PDF)

Zašto g.Damić odmah piše Ministru poljoprivrede Zlatku Dominikoviću za sastanak radi dogovora i rješavanja problema raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem na području Grada Ploča? Gradonačelnici Opuzena i Metkovića su već podijelili svoje zemljište i već su počeli uzimati i naše zemljište zbog kojeg se i danas sporimo. Vi ste g. Damiću krivac što nije podijeljeno zemljište u vlasništvu Grada Ploča pločanskim braniteljima, jer je prevagnula vaša želja za ostankom na vlasti od nekakvog poštenja. Zna se da ste ucijenjeni od pojedinih vaših stranačkih kolega da će srušiti vas i HDZ ako se zemljište podijeli. Na slijedećim izborima to se i desilo i duboko vjerujem da vam je sa ove vremenske distance žao što nije došlo do podjele zemljišta na području Grada Ploča, jer poslije je…a, nema kajanja. A uzurpatori se okrenuli novoj vlasti u Gradu i ucjenama. d.21*(PDF)

UHDDR, kao nositelj ove aktivnosti ispred koordinacije udruga Grada Ploča, 27. studenog 1998. godine potpisuju sporazum sa „Neretvom“ d.d. Opuzen gdje je dogovoreno da „Neretva“ d.d. nastavi sa uzgojem i obradom zemljišta u vlasništvu Grada Ploča, a UHDDR su obvezuje da će čuvati nezakonito zauzimanje zemljišta od strane fizičkih ili pravnih osoba, a isključivo zbog očuvanja posjeda do konačne odluke gradskog Poglavarstva i Vijeća da se zemlja podijeli braniteljima. d.22*(PDF)

I tako prođe godina u dopisivanju Koordinacije udruga i Gradonačelnika bez ikakvih rezultata, barem ne u korist hrvatskih branitelja. Svi su znali da će doći do podjele poljoprivrednog zemljišta na području Grada, osim g. Damića i neretvanskog HDZ-a. Svu potporu i razumijevanje imali smo od poduzeća „Jambo“ i „Neretva“ u očuvanju nasada. I sami direktor „ Jambo“ doo , Božo Gabrić, u svojoj obavijesti UHDDR-u od 7.siječnja 1999. godine obavještava nas da će nastaviti sa tretiranjem voćaka, rezidbom, gnojidbom i prskanjem sve radi očuvanja nasada do konačne podjele zemljišta braniteljima. d.23*(PDF)

U nedostatku pisanih dokumenata iz tog razdoblja pokušajte mi vjerovati da stvarno naša gradska vlast apsolutno ništa nije učinila za svoje građane. Kao članovi UHDDR-a nismo imali pravo postaviti se kao redari ili zaštitari PIK-ova zemljišta, jer ako treba tu je naša Policija koja će uredovati i očuvati vlasništvo RH u Pločama. Sve to bi bilo normalno, ali kome se obratiti u Policijskoj postaji Ploče kad već sedam godina načelnici policije su iz Komina. I oni bi trebali kažnjavati svoje rođake, kumove, susjede i djelatnike, u što nismo vjerovali, ali opet smo im slali dopise radi zaštite imovine RH i spriječe eventualni sukob branitelja sa uzurpatorima. O ovim našim aktivnostima obavijestili smo tri ministarstva i Zapovjednika PU – DNŽ i kao što smo i predviđali, nikad nismo od nijedne institucije dobili odgovor. Jer svi oni kojima smo slali dopise, odnosno apele za pomoć uz poštivanje zakona RH, obraćali su se gradskim vlastima koji su pak ignorirali naše zahtjeve i podržavali bezvlašće u dolini Neretve i Pločama. Naši dopis poslan je 8.siječnja 1999. d.24*(PDF)

Zbog izuzetno teškog stanja u Gradu i preko 5000 izgubljenih radnih mjesta u dvadesetak pločanskih poduzeća, jedini spas za hrvatske branitelje ostala je poštena podjela poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Grada. Naš pritisak na Gradonačelnika, poglavarstvo i gradsko Vijeće urodio je plodom posjetom predstavnika Ministarstva poljoprivrede i Županijskih ureda sa predstavnicima Grada Ploča. Doznali smo kao legitimna braniteljska udruga da će do sastanka doći, ali ne i kad. U ponovljenom natječaju za dodjelu poljoprivrednog zemljišta udruzi UHDDR-u, kao nosiocu u prikupljanju dokumentacije, javilo se 242 branitelja. Na žalost velikog broja branitelja na taj sastanak nije pozvana legalna udruga branitelja UHDDR Ploča, već je pozvana nelegalna udruga iz Komina i „branitelji“ Rogotina. Na taj sastanak su pozvani samo „domicilni“ branitelji Grada Ploča (neretvani), gdje se htjelo popraviti postotak podjele zemljišta u korist Rogotina barem na 30%. Opet preko tiskanih medija prozivamo pločansku policiju da spriječi devastaciju i lopovluk, ali neće vrana vrani oči kopati. Zato pročitajte demant koji smo uputili uredništvu Jutarnjeg lista gdje njihov novinar u svom tekstu piše neistinu. d.25*(PDF)

I opet poziv za podnošenje zahtjeva za darovanje poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH na području Dubrovačko- neretvanske županije. Natječaj je objavljen u Dubrovačkom vjesniku 20. veljače 1999.godine. Pogledajte kriterije natječaja i spisak pločanskih branitelja koji su bili zainteresirani za dodjelu zemljišta na području doline Neretve kao i K.O. Pline i K.O. Pasičine. d.26*(PDF)

Pogledajte spisak pločanskih branitelja koji su tada podnijeli zahtjev za darovanje poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH. d.27*(PDF)

Tek 10.travnja 2000. godine dobivamo od pročelnika Županijskog Ureda za imovinsko – pravne poslove, Ive Žeravice, da od darovanja poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države na području DNŽ nema ništa, te da nam vraćaju dokumentaciju koju su branitelji prikupili i platili oko 500 kuna (po drugi put). Tih godina naša vlast se bavila sama sobom, i poznato nam je koja je „pušana“ bila na predstojećim izborima i kako se HDZ proveo. Manje je zlo bilo što će se devastirati svojim neradom bivše imanje PIK-a, da nisu devastirali Hrvatsku. Nije bilo realno da će provesti natječaj darovanja u zadnjoj godini mandata jer su imali puno svojih problema. d.28*(PDF)

Vlada Republike Hrvatske na sjednici održanoj 7.prosinca 2000. godine je donijela odluku o mjerama za sređivanje imovinsko-pravnog, geodetsko-katastarskog i gospodarskog stanja u dolini rijeke Neretve. Na ovih pet listova vidjet će te koliko je sredstava odvojeno za Gradove i Općine doline Neretve. Bivšu vlast pločanskog HDZ-a su zanimali „domicilni“ branitelji iz Komina i Rogotina i to je vidljivo iz njihovih dopisa. Nova SDP-ova vlast je nastavila po receptu HDZ-a, jer kako protumačiti to da u svojoj odluci o sređivanju imovinsko-pravnog stanja ne obrađuju sve katastarske općine na području Grada Ploča, već samo K.O. Komin i dio K.O. Plina koji se odnosi na područje naselja Rogotin. Ovom odlukom Vlade RH obuhvaćeno je cjelokupno zemljište na području DNŽ-e, osim K.O. Pasičine i K.O. Pline , ali je obuhvaćen dio koji pripada „domicilnim“ braniteljima. Ponovo otvoren prostor za manipulaciju i kriminal čije posljedice osjećamo i danas, dvanaest godina poslije i ko zna kad će se ova nepravda prekinuti. Od 40.500.000,00 kuna koje je RH osigurala za sređivanje katastarske, geodetske i vlasničke dokumentacije na jugu Hrvatske ukupne površine 18.000 ha, za Grad Ploče je izdvojeno oko 5.000.000,00 kn. Postavlja se pitanje gdje su novci koje je grad dobio u ratama od 2001. - 2004. godine. Koalicija koja je tada bila na vlasti SDP, HSS i NL Milivoja Barbira ništa nije učinila da bi došlo do podjele poljoprivrednog zemljišta u njihovom mandatu. Predsjednik Gradskog Vijeća (HSS) Dragan Čupić ovu točku dnevnog reda nije htio uvrstiti u Dnevni red Gradskog Vijeća, već je zahtjeve koordinacije braniteljskih udruga Grada nazivao kao „što hoće ovi iz SUBNORA“ ili „dosta je bilo PARTIZANA“. Normalno ove njegove izjave nisu bile javne, nego za uže političko vodstvo ovog usranog Grada. d.29*(PDF)

Točno dvije godine poslije prvog natječaja, 24. veljače 2001. g. izlazi ponovljeni javni natječaj, ali sada za zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH sa znatno izmijenjenim kriterijima o prvenstvu dodjele zemljišta hrvatskim braniteljima. d.30*(PDF)

Dana 8.ožujka 2001.g. Koordinacija braniteljskih Udruga iz Domovinskog rata Grada Ploča šalje zahtjev za poništenje javnog natječaja za zakup poljoprivrednog zemljišta na području Grada Ploča, zbog toga što su branitelji već dva puta vadili raznu dokumentaciju i plaćali je i do 500 kuna koja više ne vrijedi, zato što je prešutno odobreno nelegalno zauzimanje zemljišta i zato što 5. točka ovog javnog natječaja legalizira uzurpatore i daje prednost onima koji su već u posjedu nelegalno, nisu branitelji, a imaju novaca za zakup. Zato smo tražili da se podjela izvrši po Zakonu o poljoprivredi članak 13.kao što su napravili susjedne općine i gradovi. d.31*(PDF)

Tada nam pomoćnica ministra Hrvatskih branitelja gđa. Blaženka Gogić, inače sestra Zdravka Tomca, pokušava pomoći da se ovaj problem digne na najviši nivo, ali bez uspjeha. Gđa. Gogić dana 27. ožujka šalje dopis ministarstvu poljoprivrede i šumarstva da sagledaju probleme branitelja grada Ploča te da uvaže naše zahtjeve uz što pravedniju podjelu zemljišta. Zauzela se za pošteno rješavanje problema svih hrvatskih branitelja i zato je i smijenjena sa mjesta pomoćnice ministra hrvatskih branitelja. d.32*(PDF)

Povodom nadolazećih izbora, tada vladajući SDP, HSS, NL M. Barbira, ponovo su se raspisali u tiskanim medijima da će sprovesti podjelu poljoprivrednog zemljišta hrvatskim braniteljima u Pločama. Već na „izmaku“ snaga Koordinacija braniteljskih Udruga proizašlih iz Domovinskog rata grada Ploča, šalje zadnji dopis 20. siječnja 2003. Poglavarstvu i Gradskom vijeću Grada Ploča da se provede javna rasprava o podjeli poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Grada Ploča. d.33*(PDF)

Kao što vidite između ova dva dopisa prošlo je skoro dvije godine i vladajući SDP je uspio u svojoj nakani da otupi oštricu i nastojanje Koordinacije braniteljskih udruga u rješavanju ovog problema.

Na našu žalost ono što se nama nije desilo devedesetih, desilo se Vrgorčanima koncem ove godine (2012.), a to da je njihov Grad je donio odluku da se svakom branitelju „daruje“ po jedan hektar poljoprivrednog zemljišta u vlasništvo Grada Vrgorca, u polju gdje i Grad Ploče ima oko 170 ha. Lijep poklon za Božić i Novu 2013. Godinu.

Sprema li se braniteljima sa područja Mjesnih odbora Ploče, Stablina, Baćina, Peračko Blato i Plina isti scenarij koji su i HDZ i SDP sprovodili sa zemljom bivšeg PIK-a u korist neretvanskih Mjesnih odbora, s tom razlikom što će sada biti privilegirani Mjesni odbori Staševica i Crpala? Jesmo li mi ostali branitelji drugog reda? Ipak se nadam da se tako nešto neće dogoditi, jer ljudi iz zaleđa Ploča nemaju takav mentalni sklop pa očekujem razuman dijalog ako ikada dođe do podjele zemljišta u vlasništvu našeg Grada. Ako su i pomislili izvršiti podjelu zemlje i pomoći braniteljskim obiteljima, onda to svakako moraju napraviti prije našeg ulaska u Europsku Uniju 1.srpnja 2013.g. jer poslije tog datuma više ništa neće biti isto, a reći će: „ htjeli smo, ali znate propisi EU...,“ i kako to već biva, od te podjele ništa.  

U ovom mom kratkom osvrtu na problem podjele poljoprivrednog zemljišta u Gradu Pločama, htio sam postaviti i novinske članke koje sam sakupljao na tu temu zadnjih 15 godina, ali to bi stvarno zauzelo previše prostora. Za manje od pola godine biti će parlamentarni izbori, a do tada vladajući i oporba će obećavati svojim biračima sve ono što oni žele čuti. Tiskani mediji biti će puni „poštenja“ i „pravde“, samo nam dajte glas. Ovo je samo mali podsjetnik da nas vrati u vrijeme kad su nas lagali svi oni koji su bili na vlasti zadnjih skoro dvadeset godina. Kad već spominjemo podsjetnik, pamćenje, na tu temu u Hrvatskoj je provedena jedna studija koja je obrađivala i pitanje: Koliko prosječan Hrvat pamti? Rezultati kažu da pamti točno onoliko dana koliko će zvjezdica biti na zastavi EU kada Hrvatska uđe pa pomnožite sa 2, ili koliko dana imaju dvije veljače.

Mislite li da vi duže i bolje pamtite ………?!      

 

Info

Pločanska stranka (PLS)
Vladimira Nazora 43
20340 Ploče
Žiro račun - Imex banka
2492008-1100040455
E-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.